Različite vrste intrauterine inseminacije
Intrauterina inseminacija može biti homologna, odnosno može se koristiti sperma partnera, ili heterologna, kada se koristi sperma od donora. Može se izvesti u prirodnom ciklusu (bez lekova) ili nakon korišćenja hormonalne terapije, bilo za indukciju ovulacije u slučajevima žena sa anovulacijom (sindrom policističnih jajnika) ili ređe za kontrolisanu stimulaciju jajnika.
Preliminarni skrining para
Za ženu:
- Hormonski profil i kontrola ovulacije (testosteron, DHEA-S, androstendion, FSH, LH, E2, DHEA, prolaktin, 17-OH progesteron ili PRG, TSH, T3, T4 i AMH, u zavisnosti od anamneze).
- Ultrazvučni pregled materice i jajnika.
- Histerosalpingografija za ispitivanje prohodnosti jajnika
Za muškarca:
- Spermogram
- Provera zaraznih bolesti (Hepatitis B i C, sifilis i HIV)
U kojim slučajevima se preporučuje intrauterina inseminacija?
- Blagi kvantitativni i kvalitativni poremećaji sperme i postojanje antispermatozoidnih antitela
- Neobjašnjivi sterilitet
- Heterologno korišćenje sperme (samohrani roditelj, azoospermija partnera)
- Poremećaji cervikalne sluzi u kvantitetu i kvalitetu
- Anatomske anomalije cervikalnog kanala
- Poremećaji erekcijske funkcije, nemogućnost opštenja i ejakulacije
Osnovni uslovi za obavljanje intrauterine inseminacije:
- Starost žene do 35 godina, sa dobrim kvalitetom jajnih ćelija
- Jajovodi zdravi i prohodni
- Blagi poremećaji sperme u koncentraciji, pokretljivosti i morfologiji
Kakav je postupak intrauterine inseminacije?
Intrauterina inseminacija je ubrizgavanje količine sperme, koja je podvrgnuta posebnoj pripremi u cilju povećanja koncentracije i pokretljivosti spermatozoida, direktno u materičnu šupljinu žene. Na taj način se zaobilazi grlić materice, veći broj kvalitetnih spermatozoida dospeva u jajovode išćekujući jajnu ćeliju, povećavajući na taj način šanse za uspešnu oplodnju jajne ćelije i ostvarivanje trudnoće.
U kojim slučajevima se prepisuje hormonska terapija?
Kod žena sa urednim ciklusom i potvrđenom ovulacijom uglavnom se ne koriste hormonski preparati, već se prati razvoj folikula u redovnim vremenskim razmacima, uz primenu vaginalnog ultrazvuka i merenjem estradiola u krvi. Kada veličina folikula dostigne 18mm (bruto prečnik), a estradiol ima zadovoljavajuću vrednost, obično dajemo horionski gonadotropin (β-HCG) i pristupamo inseminaciji 24 sata pre očekivane ovulacije, jer spermatozoidi treba da čekaju jajnu ćeliju 72-90 sati unutar jajovoda, dok se ona ne oslobodi iz folikula. U slučaju neredovnog menstrualnog ciklusa ili potvrđene anovulacije, koristimo terapiju za indukciju ovulacije, kao što je klomifen citrat, ili, ređe, malu dozu gonadotropina (75-150 iu dnevno) za kontrolisanu stimulaciju jajnika i višestruke ovulacije. Procedura se prati obavljanjem redovnog transvaginalnog ultrazvuka i kontrolisanjem estradiola u krvi.
Obrada sperme:
Na uzorku sperme koji se prikuplja masturbacijom na dan intrauterine inseminacije, obavlja se posebna obrada, u cilju poboljšanja koncentracije i pokretljivosti spermatozoida, kao i uklanjanje potencijalnih toksičnih materija, kao što su prostaglandini, koji mogu negativno uticati na oplodnju i na ostvarivanje trudnoće. Prvo se uzorak podvrgava centrifugiranju, a zatim se primenjuje tehnika gradijentne separacije (Percoll), kako bi bili odabrani najbolji spermatozoidi, sa aspekta održivosti i pokretljivosti . Zatim se obrađena sperma stavlja u malu količinu medijuma kulture sa visokom koncentracijom proteina koja je neophodna za aktiviranje spermatozoida. Na kraju se pomoću tankog, sterilisanog katetera uzorak ubrizgava preko cervikalnog kanala u materičnu šupljinu.
Koji je procenat trudnoća kod intrauterine inseminacije?
Procenat uspešnosti kod homologne ili heterologne inseminacije je 10-15%. Generalno, procenat uspešnosti je viši u slučajevima blažeg oblika steriliteta, kod upotrebe hormonske terapije i kod žena mlađih od 35 godina. Upotreba klomifena citrata i gonadotropina povećava verovatnoću višestrukih ili vanmateričnih trudnoća zbog višestrukih ovulacija koje prouzrokuju.